четвртак, 22. новембар 2012.

ЦРВЕНКАПА И МРЗЛИВИОТ ВОЛК; на македонски превела: Милена Митковска




Саво Шкобић:
ЦРВЕНКАПА И МРЗЛИВИОТ ВОЛК

Ликови:  Црвенкапа, Волк , Ловец , Баба, Џуџе, Палавко, Снежана, Дедо Мраз

ПОЈАВА 1  (Црвенкапа)
Црвенакапа излегува полека , уплашено оди низ шумичката и си пее:
   ,, Кој се плаши  од волкот лош, три за грош, три за грош.
    Не се плашам од волкот лош тра ла ла. Тра ла ла.,,
ЦРВЕНКАПА: Здраво дечиња како сте? Благодарам на прашањето и јас сум добра.           Само малкууууу , малку ми е страв. Знаете кај кого одам? (Децата даваат одговор). Кај кого? А знаете ли Вие од кого се плашам во оваа страшна шума? Од кого? Да од волкот се разбира, па кој не би се плашел од волк.Сигурна сум дека сите имаат страв од волк, АМА СИТЕ, сите деца од целиот свет се плашат од волкот. Така ли е?

ПОЈАВА 2 (Црвенкапа и  Волкот)
Црвенакапа продолжува да се шета, полека низ шумичката и си пее:
    ,,Кој се плаши од волкот лош, три за грош, три за грош.
    Не се плашам од волкот лош  тра ла ла, тра ла ла.,,
(Излегува волкот полека и  поспано)
ЦРВЕНКАПА: Ауу знаев тоа е Волкот, тоа  е Волкот, и секогаш исто , штом ће тргнам накај мојата баба која е болна да и носам колачи и  цвеће, тој ми излегува на пат. Сега сигурно ће ме изеде, леле како ме гледа.
ВОЛКОТ: (мрзеливо) Е, баш несакам да те изедам. Несум гладен, а некако и денеска           сум ептен мрзелив. Ајде, продолжи си по патот. Сега ке си дремнам на оваа убаво и топло сонце. Ајде што ме гледаш, продолжи си по патот.
ЦРВЕНКАПА: Навистина?
ВОЛКОТ: Да.
ЦРВЕНКАПА: Па зарем ти сега нема да ме прашаш како во приказната : Што носам во корпата, на кого му носам, каде живее мојата болна баба...???
ВОЛКОТ: Нема и несакам да те прашам.
ЦРВЕНКАПА: Не сакаш?
ВОЛКОТ: Не дека несакам, туку НЕЕЕЕСАААКААААМ (погласно вика). Разбираш           Македонски?
ЦРВЕНКАПА: Па.... ова... и разбирам и  не разбирам.
ВОЛКОТ: Дали ти малечка се шегуваш со мене.
ЦРВЕНКАПА: Да, малку само. (се смее)
ВОЛКОТ: Е па добро, ама  немој веће да се шегуваш ниту малку.
ЦРВЕНКАПА: Па јас добро знам македонски ама незнам зошто несакаш да ме прашаш како што оној волк ја прашува Црвенкапа во онаа приказна?
ВОЛКОТ: Затоа што малечка тоа е онаа приказна а ова е оваа  приказна. Тука сега ке помине Дедо Мраз  на децата да им подели подароци. Зарем мислиш дека и на мене ће ми дадеподарок ако те изедам тебе или твојата баба? Серазбира дека нема да ми даде подарок.
ЦРВЕНКАПА: Па ти не си  дете!!!!!!!!!!! Ти си оној стар волк и зошто дедо Мраз на тебе да ти даде подарок?!
ВОЛКОТ: Затоа што е стар и кога ке ме види со цуцла ке мисли дека сум дете и ће ми даде подарок. А сега те молам тргни се и  не ми го сокривај топлиот зрак одсонцето  што ме грее.
ЦРВЕНКАПА: Е несакам!! И мене ме грее.
ВОЛКОТ: Ама тој зрак е мој, јас прв го видов.
ЦРВЕНКАПА: Добро, ајде помести се, ене онаму уште еден зрак.
ВОЛКОТ:  А како да се поместам  кога ме мрази? Денеска ништо не ми се работи.
ЦРВЕНКАПА: Ајде помсти  ги твоите валкани нозе да поминам.
ВОЛКОТ: Неможам да се поместам! Ако сакаш, прескокни ме, а и не се валкани ги           миев  пред 3 месеци. Всушност имам идеја, (се поместува) ајде оди и остани таму кај баба ти, па кога ће дојде Дедо Мраз јас ће дојдам таму и дветте ће ве  изедам. (песна ГЛУПАВИОТ ВОЛК)

ПОЈАВА 3 (баба и предходните)
БАБА: (Ја гушка Црвенкапа). Мило бабино дете, дали многу те исплаши овој           поранешен  волк?
ЦРВЕНКАПА: Да, бабо,целата се тресам од страв.
ВОЛКОТ (се буни) Молам, молам? Јас не дозволувам! Не сум јас никаков поранешен  волк, јас сум сеуште актуелниот господар во ова шума. Јас уште можам и да....
БАБА: Што можеш ти?
ВОЛКОТ: Можам да викнам и целата шума да се затресе.
БАБА: Ајде викни, баш би сакала да слушнам.
ВОЛКОТ (се обидува да викне ама не му оди). Не знам што ми е денеска, инаку јас           можам погласно...
БАБА: Би требало да си ги миеш забите поредовно, а не си ги миел сигурно година дена.
ЦРВЕНКАПА: Којзнае бабичке, види го само каков е.
ВОЛКОТ: Јас не дозволувам така да се зборува за мене.
БАБА: Треба да обрнеш малку внимание на хигиената.
ЦРВЕНКАПА: Да ни бидеш чист и добар.
ВОЛКОТ: (луто) Не сакам да бидам добар волк, туку страшен волк. Каде сте          слушнеле вие за добар волк?
БАБА: Јас сум слушнала дека има некој добар волк во некој циркус, знаел да свири           гитара .
ЦРВЕНКАПА: (накај децата) А што мислите вие деца, дали е подобро тој да остане страшен волк или да стане добар волк? Страшен? Добар? Ајде да гласаме. Тие  што се за да остане страшен волк, нека викаат како страшниот волк. Ајде ....Не ме уплашивте многу, но сеедно. Одиме сега, кој е за тоа да стане добар волк нека мјаучи како маче. Ајде...ако некој ве слушне ће помисли дека мачиња и волци ке добијат подароци од Дедо Мраз. Се шегувам, се разбира дека вие ће добиете подароци. Ајде сега малку да пееме, ће и  пееме на мојата бабичка бидејћи  неа само песна може да ја расположи. (на баба). Бабо која песна сакаш да ти  ја отпеат овие добри дечиња?        
ВОЛКОТ: Пејте ја онаа: ,,Збогум убава младост, добредојде старост.” Тоа е нејзин хит.   (се смее)
БАБА: Тоа е твој хит безобразен волку, немој да те удрам и да ги изброиш сите звезди на небото. Вие драги дечиња ће ми ја пеете најдрагата и највеселата песна. Може ли?
ЦРВЕНКАПА: Може драга бабичке, за тебе може се. (Пеат– Весели сме ние дечиња)

ПОЈАВА 4 (Ловецот и  предходните)
ЛОВЕЦОТ: Здраво-живо луђе мили, секогаш да сте ми весели.
БАБА: Стоп, стој, застани! Од каде тука ти ловецу?
ЛОВЕЦОТ: Како од  ,,каде” јас во шумата? Па на ловецот  местото му е во шумата, да го брка лошиот волк и да ги штити двете најубави дами на светот. Затоа јас сум тука, да бидам подготвен ако наиде волкот веднаш да го убијам.
ЦРВЕНКАПА: Волкот?
ЛОВЕЦОТ: Волкот, ами како.
БАБА: Ех, од кога е тој тука!
ЛОВЕЦОТ: Кој, волкот? (се врти околу себе, го здогледува волкот и ја вперува  пушката во н его). Рацете, ова... шепите во вис и нозете, нозете во вис! Не мрдај!
ВОЛКОТ: Зошто, што сум згрешил? Никого ниту исплашив, ниту изедов. Кога сакав да ги      исплашам , тие ми се смееа.
БАБА: А, кој не би ти сесмеел, кога си толку смотан? Кој?
ВОЛКОТ: Ете ловецу, гледаш и сега јас треба на тебе да ти се предадам. Па тоа е толку смешно, ми доађам самиот да се скокотнам па слатко да се изнасмеам.
ЛОВЕЦОТ: Рацете, мислам, шепите во вис  кога ти зборувам.
БАБА: Добро ловецу, пушти го. Не етој виновен што е стар и безопасен.
ЛОВЕЦОТ: Таквите се најопасни кога ви велам.
ЦРВЕНКАПА: Па немојте да сте толку строг  чичко ловецу, сепак тоа есамо стар и           мрзелив волк. Еве прашајте ги децата (ги прашува децата). Деца, кажете дали ова е        страшен или не е страшен волк?
ВОЛКОТ: Секако дека сум страшен волк. Нели деца? Но денеска сум особено добар,           можеби затоа што ће дојде Дедо Мраз, но утре јас пак ће бидам стариот и сите ће веизедам. (музика–ВОЛЧКО СИВ)
                            
ПОЈАВА 5 (Џуџето и предходните)
ЏУЏЕ: (на бабата) О, некогаш убава девојко, поранешна росо со најубавка насмевка,           тајна звездо на синото небо, здраво.
БАБА: О, убави зборови млад господине. Со кого имам чест да зборувам?
ЏУЏЕ: (на Црвенкапа) О, најубава ћерко на ветровите, мирис на планинските           височини, кралице на сите мориња и  океани,здраво. (на ловецот). О, непобедлив витезу небески, заштитник на овие убави дами, здраво.
ЛОВЕЦОТ: Ти благодарам на убавите зборови, мало човече. Со кого имам чест да           разговарам?
ЏУЏЕ: Секако дека ће ви се представам, драги пријатели.  Јас сум Палавко, еден од           седумтте Џуџиња. А од каде јас во Вашата бајка, не ми е јасно, и немам одговор на твоето прашање. Бидејћи сум палав, веројатно нешто сум згрешил во својата приказна, па затоа сум тука.
ВОЛК: Па тогаш зошто не замина во некоја друга бајка, туку дојде баш во мојата да         ми одиш на нервите.
ЦРВЕНКАПА: А како сега ће се вратиш во својата приказна џуџенце?
ЏУЏЕ: Не знам.
ЦРВЕНКАПА: А што мислиш? Можеби децата би можеле да ти помогнат?
ЏУЏЕ: Како?
ЦРВЕНКАПА: Лесно, еве вака. Децата и сите ние тука заедно можеме да ја повикаме           твојата Снежана. Кога таа ће дојде по тебе сигурно ће знае да те врати.
ЏУЏЕ: Дали децата ћесакаат да ми помогнат? Дечиња ве молам да ми помогнете да се вратам во својата кућа. Како вие што си ја сакате вашата кућа, така и јас си    ја сакам својата.
ЦРВЕНКАПА: Ајде, дечиња сите заедно да ја повикаме Снежана. Знаете, тоа еонаа           Снежана од приказната Снежана и 7– те џуџиња. Ја знаете ли таа приказна? Ајде сите!!!!! СНЕЖАНААААААААААААА(музика-Снежана)

ПОЈАВА 6 (Снежана И предходните)
СНЕЖАНА: Добар ден, сте ме повикале.
ЏУЏЕ: (трча на кај Снежана и ја г ушка) Јас ги замолив да те повикаат. Оваа слатко           девојче и овие добри луђе ми помогнаа и сега си тука, во нивната приказна, Снежано моја мила.
СНЕЖАНА: А од каде ти тука Палавко  мој мал? Не знаеш? Да ги прашаме децата   (на кај децата) Дечиња мили, од каде дојде моето џуџе тука? Се изгубил? А вие  дечиња дали некогаш сте се изгубиле и  не сте знаеле да се вратите дома? Не? Сигурно дека не? Вие не сте палави  како моево џуџе?
БАБА: Ајде сега ова сите убаво да го прославиме.
ЦРВЕНКАПА: Ће пееме ли ?
СИТЕ: ДА, ЋЕ ПЕЕМЕ!
ЦРВЕНКАПА: Е се сетив. Можеби Дедо Мраз и не знае дека тука го чекаме. Ајде сите заедно да го повикаме со песна. (песна за Дедо Мраз)

ПОЈАВА 7 (Дедо Мраз)
ДЕДО МРАЗ: Драги дечиња, Ви доађам од далек пат, затоа што тоа сте го заслужиле. Би сакал да кажам, нека ви е стрећно и  весело детството и уживајте во н его. Бидете добри како што сте убави и  вредни, бидете паметни, па јас ће дојдам и следната година. А сега, ајде да ги поделиме овие подароци. (музика–Дедо Мраз и Новата Година).

Са српског превела: Милена Митковска

понедељак, 13. јул 2009.

CRVENKAPA I LIJENI VUK, bajka sa Deda Mrazom










Lica:

- CRVENKAPA;

- VUK;

- LOVAC;

- BAKA;

- SMOTANKO (PATULJAK):

- SNJEŽANA;

- DEDA MRAZ.

Mjesto i vrijeme radnje:

Zima u jednoj strašnoj šumi.

1. Pojava

CRVENKAPA

CRVENKAPA (Kada se zavjesa otvori, polako sa vidljivim strahom ide kroz šumu i pjevuši): Ko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš. Vuka se ne bojim ja, tralalalala... Zdravo, djeco. Kako ste? Hvala na pitanju i ja sam dobro, samo me je malo, malkice strah. Znate ja kad god idem kroz ovu strašnu šumu... Šta, za vas ovo nije strašna nego krasna šuma? Hajde, recite mi, je li to strašna ili krasna, divna šuma! Šta mislite, da čujem? Divna šuma?! Za vas je ovo divna šuma?! Lako je vama da vam ovo bude krasna šuma kada vi niste u njoj, nego ste se lijepo zavalili u te vaše stolice i gledate kako se ja ovdje smrzavam od straha i tresem od zime. Pardon, obratno: zimim od smrzavanja i straham od treska, Opet sam pogriješila. Ma nema veze, ja znam da ste vi pametna dječica i da ste vi veoma dobro razumjeli šta sam ja u stvari htjela da vam kažem, zar ne? Strah je strah i nema tu šta puno da se mudruje. Pa ivi znate šta je to strah, zar ne? A znate li vi, djeco, što je mene spopao strah i koga se ja to bojim, u ovoj strašnoj šumi? Koga? Jeste, vuka, naravno. Pa ko se ne bi bojao vuka? Tvrdim da se svi, ama baš svi, sva djeca cijeloga svijeta plaše vuka i da nema ni jedno jedino dijete koje se ne plaši vuka na cijeloj zemaljskoj okrugli, pardon, kugli. Je li tako? ... Tako je. Ima li od vas neka junačina koja se ne boji vuka i koja bi smjela samnom da se šeta po ovoj strašnoj šumi, a? Ako ima neka izvoli doći ovdje na pozornicu, pored mene... Hajde, hajde junačine, da vas sad vidim! Ko smije?... (malo improvizacije sa djetetom koje eventualno dođe).

2. Pojva

CRVENKAPA i VUK

CRVENKAPA (sama ili u društvu lagano ide dalje ka sredini pozornice, gdje je velika bukva, i prestrašeno pjevuši): Ko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš. Vuka se ne bojim ja, tralalalala... (iza bukve se prvo pojavi stolica, a potom lijeno zijevajući i protežući se vuk, koji se strovali u tu stolicu, te lijeno riknu prema Crvenkapi )... Jao, znala sam, to je vuk, to je vuk. I uvijek, ama baš uvijek kada ja nosim bolesnoj baki malo kolača i cviječa on mi se stvori na putu i sve mi pokvari. Sada će sigurno da me pojede, kako me samo gleda.

VUK (lijeno): E, baš neću da te pojedem. Nisam gladan, a nekako sam danas i prilično lijen. Hajde, produži dalje. Ovako, ovdje pomjerivši stolicu sada sam baš uhvatio jedan lijep i topal zračak sunca, pa bih malo da dremnem. Hajde, šta me gledaš, produži svojim putem.

CRVENKAPA: Stvarno?!

VUK (lijeno): Najstvarnije.

CRVENKAPA: A zar ti sada nećeš, kao što to biva u priči Crvenkapa, da me pitaš šta ja to nosim u korpici, kome to nosim i gdje stanuje moja bolesna baka?

VUK: Neću.

CRVENKAPA: Nećeš?

VUK: Nije da neću, nego neeeeću, da li ti razumiješ srpski?

CRVENKAPA: Pa, ovaj, i razumijem i ne razumijem...

VUK: Kako to?

CRVENKAPA: I kukuriko.

VUK: Šta kukuriko?

CRVENKAPA: Šta kakoto?

VUK: Nisam reko kakoto, nego kako to?

CRVENKAPA: Ne kaže se reko, nego rekao.

VUK: Pa reko sam rekao.

CRVENKAPA: Lijepo.

VUK: Šta je lijepo?

CRVENKAPA: Pa to što me pitaš.

VUK: Je l' ti to mene zezaš, malkice?

CRVENKAPA: Aha, malkice.

VUK: E, pa lijepo, nemoj više da me zezaš ni malkice.

CRVENKAPA: Pa ja dobro znam srpski ali ne znam zašto nećeš da me pitaš kao što onaj vuk pita onu Crvenkapicu u onoj priči?!

VUK: Zato glupa djevojčice, što je to ona priča, a ovo je ova priča. Ovuda će sada da prođe i da se malo zadrži, dragi naš Deda Mraz, da djeci podijeli paketiće. Zar ti misliš da bi meni dao paketić, ako bih ja sada tebe pojeo ili, nedaj Bože, onu tvoju bolesnu babetinu? Nebi, naravno da nebi mi dao paketić.

CRVENKAPA: Pa ti nisi dijete! Ti si stari okorjeli vuk i zašto bi Deda Mraz tebi dao paketić?

VUK: Zato što je i Deda Mraz star i čorav, pa kad me vidi ovako malog sa cuclom, misliće da sam stvarno dijete pa će mi dati paketić.

CRVENKAPA: Zar te nije sramota, ti tako mator pa paketić?! Da sam na tvom mjestu, ja bih u zemlju propala od sramote, zbog toga.

VUK: Ali nisi na mome mjestu nego si na svome mjestu i to veoma lošem.

CRVENKAPA: Što?

VUK: Zato što si stala tu i zaklanjaš mi jedan jedini topli zračak sunca... (drekne)... Makni se, budalo!

CRVENKAPA: E, neću! I mene grije taj zračak sunca.

VUK: Ali to je moj, ja sam ga prvi vidio!

CRVENKAPA: Pa šta, kao da je to neko pravilo? Pomjer se ti, eno ga tamo još jedan zračak.

VUK: Pa kada mi je mrsko da se pomjeram! Lijen sam, a danas nešto posebno. Neda mi se ama baš ništa raditit.

CRVENKAPA: Ova djeca i ja imamo baš jednu pjesmu za tebe, slušaj... (pjeva: "VUČE, VUČE BUBO LENJA!", kad završi, pobjedonosno)... A, šta sada kažeš?

VUK: Nemam riječi, oduševljen sam.

CRVENKAPA: A sada bi stvarno trebalo da pomjeriš te svoje prljave nožurde, pa da ja požurim, baka će se brinuti.

VUK: E baš nisu prljave, prao sam ih prije tri mjeseca, a jesi li ti čula za troskok?

CRVENKAPA: Jesam, zašto?

VUK: Pa preskoči ih, mrzi me da ih pomjeram.

CRVENKAPA: Ne mogu ja da preskačem te tvoje velike, prljave i bezvezne nožurde, nožurdine!

VUK: Imam ideju, hajde idi... (pomjeri noge)... i ostani tamo kod bake, pa kada prođe Deda Mraz, ja ću doći da vas lijepo pojedem. Hajde, opleti!


3. Pojava

BAKA i pređašnji

BAKA (ulazi iz dubine pozornice i vitla metlom): A, to bi htio, crkotino!... (Opali Vuka metlom, koji zbriše na kraj pozornice; nježno zagrli Crvenkapu)... Milo bakino dijete, je li te puno prestrašio ovaj bivši vuk?

CRVENKAPA: Jeste, bako. Sva ti se tresem od straha.

VUK (buni se): Kako molim?! Ja ne dozvoljavam! Nisam ja nikakav bivši vuk... (malo prijeteći im priđe)... Ja sam još uvijek aktuelni gospodar ove šume. Ja još mogu i da...

BAKA: Šta ti to možeš?

VUK: Mogu da riknem, da se sva šuma zatrese.

BAKA: Hajde, rikni, baš bih voljela da čujem.

VUK (pokušava svom snagom da rikne, ali mu ne ide): Ne znam šta mi je danas, inače ja mogu jače.

BAKA: Trebao bi redovno zube da pereš, a nisi ih prao ima godina dana.

CRVENKAPA: Boga pitaj, bakice, kada se i okupao, vidi ga samo kakav je štrokav!

VUK: Ja protestiram! Ja ne dozvoljavam takav razgovor samnom i o meni! To me vrijeđa totalno i sasvim!

BAKA: Pa šta bi ti falilo malo higijene?

CRVENKAPA: Da nam budeš fini.

VUK (ljutito): Neću ja da budem fini vuk, nego strašni vuk. Gdje ste vi čuli za finog vuka?

BAKA: Ja sam čula da ima neki fini vuk u nekom cirkusu, zna da svira u bubanj i svašta nešto još.

CRVENKAPA (djeci): A šta vi mislite? Je li bolje da on ostane strašni vuk ili da postane fini vuk?... Strašni?!... Fini?!... Hajde da glasamo, ko je za to da on ostane strašni vuk, neka riče kao vuk, idemo, sad... Niste me mnogo uplašili, ali svejedno. Idemo sad, ko je za to da on bude fini vuk neka mjauče kao mačka, idemo. sad... Pa neko bi rekao da će danas samo mačke i vukovi da dobiju paketiće. Šalim, se naravno. Vi ćete dobiti paketiće. Hajde sada da pjevamo. Pjevaćemo mojoj baki, jer nju pjesma jedino može da oraspoloži, (baki)... Bako, koju bi pjesmu željela da ti ova slatka djeca i ja odpjevamo?

VUK: Pjevajte joj onu: Zbogom lijepa mladosti, dobrodošla starosti! ... (smije se)... To je njen hit!

BAKA: To je tvoj hit, crkotino jedna... (zamahne metlom, a vuk zbriše iza bukve)... nemoj da te opaučim ovom metlom, pa da izbrojiš sve svjezde na nebu... (važno i sa dragošću Crvenkapi) ... Vi ćete meni, draga djeco moja, pjevati meni najdražu i najveseliju pjesmu: “Hajmo curice, hajmo dječaci“... A? Je li može?

CRVENKAPA: Ma, može draga moja bakice, za tebe sve može.

VUK (iza bukve viri): Protestiram! To je atak na moje uši, na moje bubne opne! Ja ne dozvoljavam... (djeci prijeteći)... Djeco, ako čujem samo jedan glasić da pjeva tu pjesmu, sve ću vas pojesti! Jeste li me čuli, vi bezobrazna dječurlijo?! Sve, sve do jednog ću PO-JE-STI!

BAKA: Nebojte se, djeco. On može pojesti samo svoje lijevo uho ili svoju desnu patiku i ništa više. Zato, slobodno pjevajte svojoj baki. Pjevajući meni, Crvenkapinoj baki, vi, u stvari, pjevate svim bakama svijeta, pa i vašim ličnim... (Crvenkapi) ... Hajde, lijepa bakina princezo, pjevaj... (Svi sem vuka pjevaju i igraju, pred kraj pjesme dolazi lovac koji je očito zbunjen zatečenom situacijom)...

4. Pojava

LOVAC i pređašnji

LOVAC (ne vidi vuka, zbunjenost pokušava sakriti usiljenom veselošu): Zdravo živo ljudi mili! Veseli mi uvijek bili!... Takve volim da vas vidim: raspjevane, razigrane, zdrave i vesele! To! ... To!

BAKA (umorna od igranja): Stop, stoj, stani! Gdje se gasiš? Otkuda ti, lovče? Šta tebe dovodi ovamo?

LOVAC: Kako, otkuda ja u šumi, pa lovcu i jeste mjesto u šumi, da juri i neprestano proganja zločestog vuka i štiti dvije najljepše dame na svijetu... (priđe im)... malu Crvenkapicu i njenu slatku bakicu... (ljubi im ruke, a iza njegovih leđa vuk se lagano izvlači iza bukve i pažljivo sjeda u svoju stolicu)... Eto zašto sam ja ovdje, da budem spreman ako slučajno naiđe vuk da ga odmah upucam.

CRVENKAPA: Vuk?

LOVAC: Vuk, nego šta?!

BAKA: Ih , otkada je on ovdje!

LOVAC: Ko?! Vuk?!... (osvrće se oko sebe nekoliko puta dok ne ugleda vuka, uperi pušku u njega): Ruke, ovaj, šape u vis i noge, i noge u vis! Ne mrdaj! Šape i noge u vis!Smjesta, odmah, brzo!

VUK: Zašto, šta sam skrivio? Nikoga nisam ni pojeo ni prepao. Kada sam htio da ih prestrašim, one su mi se smijale. I one i ova glupa dječurlija.

BAKA: Pa ko ti se ne bi smijao kada si tako smotan?! Ko?

VUK: Eto, lovče, vidiš. I sada ja trebam tebi da se predam! Pa to je toliko smiješno da mi dođe da sam sebe zagolicam pa da se slatko smijem.

LOVAC: Ruke, ovaj, šape u vis, kad ti lijepo kažem! Nema smijanja kada je situacija krajnje ozbiljna! Najozbiljnija!

BAKA: Dobro je, lovče, mi cijenimo tvoje samopožrtvovanje, ali olabavi malo. Pusti ga, jadnička, nije on kriv što je ostario i postao bezopasan.

LOVAC: Takvi su najopasniji, ja kada vam kažem! Imajte povjerenja u moje iskustvo, cijenjena Crvenkapina bako.

CRVENKAPA: Pa nemojte biti toliko strogi, čika lovče, ipak je to samo stari olinjali vuk, pogledajte ga samo. Evo, pitajte djecu... (djeci)... Djeco, recite, da li je ovo strašni vuk ili nije strašni vuk?

VUK (pokušava da bude strašan, da riče i sl.): Naravno da sam strašni vuk, zar ne djeco?!

CRVENKAPA: Eto, vuče, ni djeca te se ne boje.

VUK: Ja sam danas nešto posebno lijen i dobar, valjda zbog Deda Mraza, ali sutra, sutra ću vas sigurno sve pojesti... (ode do stolice da bi sjeo).


5. Pojava

SMOTANKO i pređašnji

SMOTANKO (ulazi iz dubine pozornice i sklanja stolicu na koju je vuk htio da sjedne; pošto vuk zvučno padne, patuljak stavi stolicu pred baku, popne se na stolicu, nakloni se baki i ljubaznim glasom): O, lijepa djevo nekadašnja, davna roso sa najljepšeg cvijeća, tajna zvijezdo neba plavog, topli zračku sunca zlačanoga, zdravo-živa bila!

BAKA (polaskana): O, jako lijepe riječi, mladi gospodine. Sa kim imam čast razgovarati?

SMOTANKO (siđe sa stolice, koju vuk odnosi do bukve i prilazi Crvenkapi, klanja joj se): O, najljepša kćeri vjetrova, mirisu planinskih visova, kraljice svih mora i okeana, vladarice neba i zemlje, zdravo-živa bila... (nakloni se i ode do vuka, nagazi ga, a kada ovaj skoči i počne da jauče, uzme stolicu, donese je do lovca i popne se na nju)... O, nepobjedivi vitezu nebeski, zaštitniče ovih lijepih dama, heroju koji si spreman živi grom golim rukama uhvatiti, zdravo-živo bio.

LOVAC: Polaskan sam mali čovječe vašim riječima, ali ne znam ko ste vi, otkuda ste došli? I kakve namjere imate?

SMOTANKO (skoči sa stolice u momentu kada je vuk snažno potegne, tako da se ovaj stropošta zajedno sa stolicom, naklanja se prisutnima): Naravno da ću vam se predstaviti, dragi prijatelji, ja sam Smotanko, jedan od sedam Snježaninih patuljaka iz istoimene bajke. A otkuda ja ovdje u vašoj bajci, vjerujte ni meni to nije jesno i nemam odgovor na to pitanje. Pošto sam Smotanko, vjerujem da sam maločas još u svojoj bajci nešto pogrešno uradio. Nešto sam ubrljao, uprskao, šta li već?!.

VUK: Pa što ne ode u neku drugu bajku nego baš u moju dođe da mi gaziš kurje oči?

SMOTANKO: Najbolje su kurje oči na kurjaku... (ponovo ga nagazi, a ovaj jauknu)... Zar ne, kurjače?!

CRVENKAPA: Pa šta ćeš sada? Kako ćeš se vratiti u svoju bajku?

SMOTANKO: Ne znam, pojma nemam. Nisam pametan. Veze nemam...

CRVENKAPA: A šta misliš da ti djeca pomognu?

SMOTANKO: Kako?

CRVENKAPA: Lako, evo ovako: i djeca i svi mi ovdje ćemo zajedno što glasnije možemo dozivati Snježanu, tvoju Snježanu, pa kada ona dođe po tebe, ona će te znati i vratiti, zar ne? Je l' važi?

SMOTANKO (tužno, molećivo): Ako djeca budu htjela? Ja bih vas, djeco lijepo molio da mi pomognete da se vratim svojoj kući. Kao što vi volite svako svoju kuću tako i ja volim svoju, zar ne?

CRVENKAPA (djeci): Hajde djeco da svi skupa dozovemo Snježanu! Znate, to je ona Snježana iz bajke Snježana i 7 patuljaka. Znate li tu bajku? Znate, dobro. Hoćemo li?... (Svi dozivaju Snježanu, koja se pojavljuje s desna iz dubine pozornice; vuk iskoči pred nju iza bukve i prepadne je)... Ma, vuče, sram te bilo!

LOVAC (Uperi pušku u vuka): Ruke, ovaj šape u vis!... (patuljak pritrči vuku i nagazi ga, a potom priđe Snježani uzme je za ruku i povede)... Nazad na stolicu, pa ako još jedanput ustaneš odmah ću te upucati!.. (vuk ga brzo posluša)... Je l' jasno?!


6. Pojava

SNJEŽANA i pređašnji

SNJEŽANA (obazrivo): Dobar vam dan želim... Zvali ste me?

SMOTANKO (pritrči vuku, nagazi ga, a kada ovaj skoči od bola, ukrade mu stolicu, donese do Snježane, popne se na stolicu i prijateljski je zagrli): Ja sam ih zamolio da te zovu. Ova slatka dječica i ovi divni ljudi su to odmah uradili i sada eto te ovdje, u ovoj njihovoj bajci, Snježanice moja mila.

SNJEŽANA (nasmiješi mu se): A otkuda ti, Smotanko moj mali ovdje?... Ne znaš, a da pitamo djecu?... (priđe djeci)... Recite mi, dječice, otkuda ovaj moj patuljak Smotanko ovdje... Zalutao? ... Izgubio se?... Zato što je smotan pa se izgubio?... A vi djeco, da li se vi nekada izgubite, pa ne znate da se vratite kući?... Ne!? Naravno da ne. Vi niste smotani kao ovaj moj Smotanko i vi znate dobro da pazite kuda i kako idete.

BAKA: Hajde sada da sve ovo lijepo proslavimo!

S V I: Da proslavimo!!!

CRVENKAPA: Da pjevamo?!

S V I: Da pjevamo!!!

CRVENKAPA (priđe djeci): Djeco, koju bismo pjesmu sada mogli da pjevamo? Šta biste vi voljeli da pjevamo... Koju? ... “ Ivin voz“? Odlično, uz tu pjesmu ćemo i igrati svi zajedno. Igraćemo se veselog vozića... (pjevajući tu pjesmu silaze među djecu i igraju se voza u koji se uključuju i djeca). Djeco, znate šta sam se sada sjetila? Možda Deda Mraz i ne zna da ga mi ovdje čekamo. Hajde lijepo da ga mi složno i iz sveg glasa dozivamo. (među djecom su i dozivaju ga sve dok se ne pojavi).


7. pojava

DEDA MRAZ i pređašnji

DEDA MRAZ (sa velikom vrećom na leđima i u pratnji nekoliko šumskih životinja koje veselo skakuću oko njega prilazi rampi, a ostali su oko njega napravili veliki polukrug): Iz daleka puta ja vam dođoh, djeco moja draga. Zato što znam da ste to zaslužili. Želio bih samo da kažem, neka vam je sretno i veselo djetinjstvo i uživajte u njemu što više možete. Budite dobri, kao što ste lijepi i vrijedni koliko ste pametni, pa ću ja doći i slijedeće godine. Draga moja djeco, neka vam je sretna i lijepa Nova Godina... A sada, hajde da podijelimo ove pakete. Crvenkapa će vas prozivati a vi dođite ovdje do mene da se lijepo slikamo i malo razgovaramo, a ja ću svaku vašu sliku da ponesem i da vas gledam, slušam i pratim kakvi ćete biti i slijedeće godine. Od toga koliko ćete biti dobri, vrijedni i pametni, zavisi kakav i koliki ću vam paket donijeti slijedeći put. Hajde, prozivaj!


- K r a j -

Višegrad, zima 2005.